Moje ime je Šakir. Imam 45 godina i dolazim iz Saraj Alamgira, malog grada u pakistanskoj oblasti Gujrat. Oženjen sam i imam petoro dece. Ranije sam radio na gradilištu i dobro sam zarađivao. Hteo sam međutim bolji život za moju porodicu. Zbog toga sam 2015. godine otišao u Nemačku. Tamo sam proveo pet godina i radio na jednom seoskom gazdinstvu na uzgoju goveda. Ali naposletku nisam više izdržao da živim odvojeno od moje porodice. 2020. godine sam odlučio da se vratim u Pakistan.
Otišao sam do lokalnog savetovališta za povratnike i objasnio da mi je potrebna podrška prilikom osnivanja preduzeća u Pakistanu. Savetnik za povratak me je preko skajpa povezao sa timom Pakistansko-nemačkog savetodavnog centra za posredovanje u pronalaženju posla i reintegraciju (PGFRC) u Lahoreu. Razgovarali smo o mojoj ideji o prodavnici mešovite robe. Hteo sam da pored namirnica prodajem i školske uniforme i kancelarijski materijal. Savetnice i savetnici su mi za to između ostalog sastavili spisak sa potencijalnim dobavljačicama i dobavljačima, kao i odgovarajućim objektima za zakup.